Autogas

Autogas

LPG je internacionalna skracenica od liquefied petroleum gas koja u prijevodu znaci Ukapljeni Naftni Plin (skracenica UNP se koristi u Pravilniku) smjesa propana i butana, a u literaturi je moguce naici na nazive propan-butan; UNP; GPL; BTP (benzinski tekuci plin); dok je ustaljeni naziv autoplin. Autoplin je alternativno gorivo koje je trenutno najekonomicnije, a ujedno i vrlo ekološko gorivo.

Plinski pogon moguce je ugraditi u skoro sva vozila na benzinski pogon, postoji vrlo mali broj vozila koja stvaraju probleme (npr. neka vozila sa turbinom). Novija tehnologija omogucuje ugradnju plina u sva vozila, kao i u generaciju motora s plasticnim usisnim granama.

Ovisi o velicini spremnika koja se ugraduje i o tipu vozila u koje se ugraduje plinska instalacija. U prosjeku se gubi izmedu 20%-30% prostora. Torodijalni spremnici ugraduju u prostor namijenjen za rezervnu gumu, te samom njihovom ugradnjom prtljažnik ostaje slobodan.

Prilikom ugradnje klasicne plinske instalacije na brzini se gubi cca 5%, a na snazi cca 10%, dok je rad motora tiši i mirniji. Kod direktnog ubrizgavanja gubitak snage je gotovo zanemariv, a po testovima proizvodaca plinskih uredaja iznosi manje od 2%.

Poslije ugradnje nije potrebno napraviti atest već samo snimanje i tehnički pregled ugrađene plinske instalacije. Prvi takav pregled ne može se obaviti u svim stanicama tehničkog pregleda, pa se nakon ugradnje raspitajte gdje se u vašoj blizini može obaviti prvi tehnički pregled nakon ugradnje.

Autoplin zbog svojih karakteristika ima povoljan utjecaj na motor:

• Tiši i mirniji rad motora.
• Vijek trajanja motora povećava se za oko 35%.
• Potpuno sagorijevanje smijese plin – zrak u cilindrima motora ne dovodi do gubitka goriva u ispušnim plinovima.
• Veća trajnost ulja u motoru (duže vremena zadržava vlastite karakteristike, jer se ne razgrađuje s benzinom).
• Ne dopušta stvaranje korozije koja nastaje prisustvom aditiva koji se dodaju benzinu radi poboljšanja njegovih osobina.
• Udvostrućuje se vijek katalizatora i lambda sonde.
• Čišći ispušni plinovi.

Uređaji se dijele na vakumske (venturi), elektronske i sekvencijalne. Kod nas su najzastupljeniji elektronski uređaji. Da ne bi bilo zabune, vakumski sistemi se upotrebljavaju kod motora s karburatorom, dok se elektronski i sekvencijalni upotrebljavaju kod vozila s injection sistemima. Razlika kod vozila s injection sistemom je u tome dali motor (na benzinu) radi sekvencijalno ili ne. Princip rada je takav da se plin pod pritiskom uvlači u motor preko usisne grane. Prednost ovog sistema je nešto niža cijena uz slabije performanse vozila nego sa sekvencionalnim sistemom. Mana je što može doći do detonacije tj. zapaljenja plina u usisnoj grani iz više razloga. Zbog toga može nastati šteta na samom motoru. Ako je usisna grana metalna, šteta može nastati samo na plastičnim dijelovima, kao što je kućište filtera zraka ili na gumenim cijevima kojima je filter spojen na motor. Ako je usisna grana plastićna, šteta može biti daleko veća uz ćinjenicu da tako oštećen automobil ostaje nepokretan, jer bez usisne grane nema rada motora. Stoga su napravljeni sekvencijalni sistemi koji eliminiraju mogućnost detonacije. Kod takvih sistema detonacija je nemoguća te nema ni štete. U našim uvjetima, mana ovog sistema je cijena koja je dosta viša u odnosu na klasičan sistem plina.

Plin je u spremniku plina u tekućem stanju pod određenim pritiskom, koji varira ovisno od vanjske temperature i količine plina u spremniku. Normalan pritisak je od 6 – 10 bara. Kroz bakrene cijevi plin pod pritiskom dolazi do isparivača koji je ujedno i reduktor. U isparivaču prilikom isparavanja plin oduzima toplinu iz okoline, pa se isparivač priključuje na rashladni sistem motora da bi bio stalno ugrijan, jer bi se u protivnom, doslovno smrznuo. Za vakumske sisteme važi da odatle pa nadalje prema motoru nema više pritiska. Kad motor radi, preko usisne grane se stvara potpritisak i pomicanjem membrane u isparivaču se dozira koliko će plina uvući motor u usisnu granu. Mješanje plina i zraka se vrši na samoj usisnoj grani, u mikseru ili mješaču (flanđa). Iz usisne grane mješavinu plina i zraka uvlači svaki cilindar onoliko koliko mu treba tog trenutka. Kod sekvencionalnih sistema je situacija drukčija. Za svaki cilindar postoji brizgaljka koja ubacuje plin na sam ulaz u cilindar, kao benzinska dizna (i to samo kad bi benzin bio ubrizgan). Tako je omogućeno da se svaki cilindar opskrbljuje plinom u pravo vrijeme, a da usisna grana nije puna mješavine plina i zraka. Iz tog razloga je nemoguće zapaljenje smjese u usisnoj grani i nema štete po motor ako nešto postane neispravno. Također, prati se stanje pritiska plina prema motoru, pa u slućaju da je mali ili ga nema (prazan spremnik), motor se automatski prebacuje na benzin.

Zbog topline raste pritisak, no upravo iz tog razloga spremnik je moguce napuniti 80%. Proizvodaci testiraju spremnike na pritisak od 30 bara, pa prakticki spremnici ne bi eksplodirali ni da su napunjeni 100%. Uz sve te sigurnosne mjere, na sam spremnik postavlja se ventil koji u slucaju visokog pritiska ima ulogu rasterecivanja spremnika. Tako da do eksplozije nikako ne može doci. Boca i sigurnosna armatura projektirane su tako da niti u slucaju požara ne mogu eksplodirati, a u slucaju teže prometne nesrece, dokazano je da su dodatni štit od udarca.

Detonacija se najčešće događa iz dva razloga. Prvi razlog (ne po važnosti) je struja u automobilu. Pod strujom podrazumjevamo sve što utiče na paljenje iskre na svjećici. U to spadaju sama svjećica, razvodna kapa, rotor, kablovi, bobina, komutator… Od nabrojenog najčešći uzrok detonacije su loši visoko naponski kablovi, rotor i razvodna kapa. Sve ima svoj rok trajanja i trebalo bi biti blagovremeno zamjenjeno. U slučaju da je nešto od ovog neispravno, može doći do neželjene iskre na cilindru koji nije na redu paljenja. Preko otvorenih ventila, tako da se zapali smjesa plina i zraka u usisnoj grani… I eto detonacije. Kod karburatorskih sistema ovo nije tako opasna pojava jer su rijetki oni s plastičnim kućištem filtera. Prasak zna biti glasan ali je bezopasan. Kod injection sistema je ovo već druga priča, budući da tu ima više vitalnih dijelova koji mogu biti oštećeni. Najrizičniji su Bosh L Jetronic sistemi i takozvana K-glava, zbog osjetljive konstrukcije debimetra (mjerač protoka zraka). Drugi razlog je siromašna smjesa plina u usisnoj grani. Ako je pravilno izabrana oprema za motor, jedini razlog je nedostatak plina u trenutku naglog stiskanja papučice gasa. Plina može nedostajati opet, iz dva razloga: -Niste na vrijeme promjenili filter, pa kroz njega prolazi manje plina nego što mu treba. -Vozite na pare iz spremnika (spremnik skoro prazan). Siromašna smjesa će detonirati sama od sebe, bez ikakvog utjecaja iskre ili nekog drugog faktora. Isto se događa i sa benzinom, kao i kod sekvencionalnog ubrizgavanja plina, samo je onda detonacija manja jer je količina smjese mala (pošto se brizga samo za taj cilindar) i nema nikakve štete.